[ Pobierz całość w formacie PDF ] To je to%0ńno, bilo je tea ko proturje%0ńiti Julie. Kada je nea to silno ~ eljela, navaljivala je poput pustinjske oluje: a irila je miris parfema, obasipala milijunom u~ urbanih rije%0ńi, istodobno je zahtijevala, hihotala se, molila, prijetila, a a aa ave plave o%0ńi sijevale su vra~ jim plami%0ńcima. Na izlo~ bi u Parizu Grin je vidio portret glumice koji je napravio moderni slikar Renoir. Kao da je slikao Julie, isto lice. Bolje da je Adut doa ao sam, jednostavnije je za posao. No, ipak se Grin obradovao. Ta je radost bila pogrea na pa se namra tio i rekao stro~ e nego a to je bilo nu~ no: " Nepotrebno. Barem ne smetajte. " Zar sam ja ikada smetala? - nadurila se. - Bit ću tiha, tiha kao mia . Nećete me ni vidjeti ni %0ńuti. Kamo ćemo sad? U stan ili u hotel? Moram se okupati i dovesti se u red. Sigurno grozno izgledam. Uopće nije izgledala grozno, i to je vrlo dobro znala, zato se Grin okrenuo. Gestom pozove saonice: - Hotel Bristol. - Zaa to ne, mo~ e.  ak i danas. Ako se nade desetak opakih momaka - lijeno rastegne Adut, %0ńisteći manikirani nokat. U toj namjernoj lijenosti o%0ńito je i bila najveća razbojni%0ńka dopadljivost. " Danas?  nepovjerljivo zapita Grin.  Sigurni ste? Stru%0ńnjak stalo~ eno slegne ramenima: " Adut ne laprda bezveze. Uzet ćemo pola milijuna, ne manje. " Gdje? Kako? Provalnik se nasmije, i Grin iznenada shvati a to je Julie naa la u tom uobra~ enom mladiću: od a iroka, bijelozuba osmijeha tamnoputo je Adutovo lice poprimilo izraz dje%0ńa%0ńke nestaa nosti i odva~ nosti. - Gdje, to ću poslije reći. Kako, tako er. Najprije treba skoknuti tamo, omirisati. Imam u Moskvi dvije bogate gajbe: blagajnu vojnog okruga i otpremu dr~ avnih dokumenata. treba odabrati. Mo~ emo srediti i jednu i drugu ako se ne bojimo krvi. Osiguranje je veliko, a nije nimalo komplicirano. - A bez krvi ne ide? - zapita Julie. Uspjela se preodjenuti u grimizni svileni ogrta%0ń i raspustiti kosu, ali do kupaonice joa nije stigla. Soba koju je Grin rezervirao Adutu nije joj odgovarala  kov%0ńege iz saonica odnijeli su na polukat, u luksuzni apartman. Njezina stvar. Grin nije razumio a to dobroga ljudi vide u raskoa i, ali odnosio se prema toj slabosti bez osude. - Bez krvi se samo jabuke kradu - nehajno procijedi Adut ustajući. - Moja je trećina. Krenut ćemo nave%0ńer. Ako idemo na blagajnu, u pola a est. Ako danas bude odvoz iz otpreme, onda u pet. Javite svojima da se okupe u stanu. Trebat će revolveri i bombe. I saonice. Lagane,  amerikanke". Salince namazati maa ću. I da konj bude brz kao ptica, razumije se. Budite ovdje. Vratit ću se za tri sata. Kada je Adut otia ao, a Julie se uputila u kupaonicu, Grin je zavrtio ru%0ńku zidnog  ericssona" i zamolio hotelsku telefonisticu da ga spoji s brojem 38-34. Poslije nespretne evakuacije s Osto~ enke ipak je primorao Iglu da mu ka~ e svoj broj - veza preko  poa tanskog sandu%0ńića" zbog sadaa njih je okolnosti bila prespora. Za%0ńuva i u slua alici ~ enski glas re%0ńe: " Ja sam. " Dobar dan, gospodine Sievers - odvrati Igla, spomenuva i dogovoreno ime. " Teret će biti poslan sutra. Poa iljka je velika, bit će potrebni svi vaa i radnici. Neka odmah odu u ured i %0ńekaju ondje. Neka ponesu alat, kompletan pribor. I trebat će saonice. Brze i lagane. " Sve sam shvatila. Odmah ću sve organizirati. - Iglin glas nemirno zadrhti. - Gospodine Sievers, ne bih li i ja mogla sudjelovati? Bit ću vam od koristi. Grin je a utio nezadovoljno gledajući kroz prozor. Morao ju je odbiti tako da je ne uvrijedi. - Smatram to nepotrebnim - napokon re%0ńe. - Ljudi ima sasvim dovoljno, a vi ćete donijeti via e koristi ako... Nije dovra io zato a to su mu u taj %0ńas straga dvije obna~ ene, vrele ruke meko obgrlile vrat. Jedna, otkop%0ńava i dugme, klizne pod koa ulju, druga mu pomiluje obraz. Vrat je poa kakljao topao dah, a zatim ga je opr~ io dodir nje~ nih usana. - Ne %0ńujem - propia ti mu u uho tanki glas. - Gospodine Sievers, via e vas ne %0ńujem! Ruka zavu%0ńena pod koa ulju izvodila je nea to od %0ńega je Grinu zastao dah. " ...ako budete pri telefonu - jedva je protisnuo. " Ali, ja sam vas molila! Rekla sam da imam sve neophodne vjea tine! - nije popua tala slua alica. A u drugo mu je uho nizak, dubok glas pjevua io: " Grino%0ńka, dragi, daj... " Iz... izvra ite a to vam je nare eno - promrmlja Grin u slua alicu i prekine. Okrene se. Ugleda nea to ru~ i%0ńasto, sjajno, vruće, od %0ńega na njegovu eli%0ńnom oklopu nastane pukotina. Pukotina se brzo izdu~ ila, raa irila, i iz nje bri~ ne ono davno zaboravljeno i skriveno, paralizirajući razum i volju. Instrukcije su zapo%0ńele u pola tri. U stanu odvjetnika koji je trenutno u Vara avi vodio poznati slu%0ńaj husara a to je zbog nesretne ljubavi ustrijelio nestaa nu glumicu skupilo se veliko drua tvo: jedanaest mua karaca i jedna ~ ena. Govorio je jedan, [ Pobierz całość w formacie PDF ] zanotowane.pl doc.pisz.pl pdf.pisz.pl blacksoulman.xlx.pl