[ Pobierz całość w formacie PDF ]

To je to%0ńno, bilo je teako proturje%0ńiti Julie. Kada je neato silno ~eljela,
navaljivala je poput pustinjske oluje: airila je miris parfema, obasipala
milijunom u~urbanih rije%0ńi, istodobno je zahtijevala, hihotala se, molila,
prijetila, a aaaave plave o%0ńi sijevale su vra~jim plami%0ńcima. Na izlo~bi u
Parizu Grin je vidio portret glumice koji je napravio moderni slikar
Renoir. Kao da je slikao Julie, isto lice.
Bolje da je Adut doaao sam, jednostavnije je za posao. No, ipak se Grin
obradovao. Ta je radost bila pogreana pa se namratio i rekao stro~e nego
ato je bilo nu~no:
" Nepotrebno. Barem ne smetajte.
" Zar sam ja ikada smetala? - nadurila se. - Bit ću tiha, tiha kao mia.
Nećete me ni vidjeti ni %0ńuti. Kamo ćemo sad? U stan ili u hotel? Moram
se okupati i dovesti se u red. Sigurno grozno izgledam.
Uopće nije izgledala grozno, i to je vrlo dobro znala, zato se Grin
okrenuo. Gestom pozove saonice:
- Hotel Bristol.
- Zaato ne, mo~e. ak i danas. Ako se nade desetak opakih momaka
- lijeno rastegne Adut, %0ńisteći manikirani nokat.
U toj namjernoj lijenosti o%0ńito je i bila najveća razbojni%0ńka dopadljivost.
" Danas?  nepovjerljivo zapita Grin.  Sigurni ste? Stru%0ńnjak stalo~eno
slegne ramenima:
" Adut ne laprda bezveze. Uzet ćemo pola milijuna, ne manje.
" Gdje? Kako?
Provalnik se nasmije, i Grin iznenada shvati ato je Julie naala u tom
uobra~enom mladiću: od airoka, bijelozuba osmijeha tamnoputo je
Adutovo lice poprimilo izraz dje%0ńa%0ńke nestaanosti i odva~nosti.
- Gdje, to ću poslije reći. Kako, takoer. Najprije treba skoknuti
tamo, omirisati. Imam u Moskvi dvije bogate gajbe: blagajnu vojnog
okruga i otpremu dr~avnih dokumenata. treba odabrati. Mo~emo srediti
i jednu i drugu ako se ne bojimo krvi. Osiguranje je veliko, a nije nimalo
komplicirano.
- A bez krvi ne ide? - zapita Julie.
Uspjela se preodjenuti u grimizni svileni ogrta%0ń i raspustiti kosu, ali do
kupaonice joa nije stigla. Soba koju je Grin rezervirao Adutu nije joj
odgovarala  kov%0ńege iz saonica odnijeli su na polukat, u luksuzni
apartman. Njezina stvar. Grin nije razumio ato dobroga ljudi vide u
raskoai, ali odnosio se prema toj slabosti bez osude.
- Bez krvi se samo jabuke kradu - nehajno procijedi Adut ustajući. -
Moja je trećina. Krenut ćemo nave%0ńer. Ako idemo na blagajnu, u pola
aest. Ako danas bude odvoz iz otpreme, onda u pet. Javite svojima da se
okupe u stanu. Trebat će revolveri i bombe. I saonice. Lagane,
 amerikanke". Salince namazati maaću. I da konj bude brz kao ptica,
razumije se. Budite ovdje. Vratit ću se za tri sata.
Kada je Adut otiaao, a Julie se uputila u kupaonicu, Grin je zavrtio
ru%0ńku zidnog  ericssona" i zamolio hotelsku telefonisticu da ga spoji s
brojem 38-34. Poslije nespretne evakuacije s Osto~enke ipak je primorao
Iglu da mu ka~e svoj broj - veza preko  poatanskog sandu%0ńića" zbog
sadaanjih je okolnosti bila prespora.
Za%0ńuvai u sluaalici ~enski glas re%0ńe:
" Ja sam.
" Dobar dan, gospodine Sievers - odvrati Igla, spomenuvai dogovoreno
ime.
" Teret će biti poslan sutra. Poailjka je velika, bit će potrebni svi vaai
radnici. Neka odmah odu u ured i %0ńekaju ondje. Neka ponesu alat,
kompletan pribor. I trebat će saonice. Brze i lagane.
" Sve sam shvatila. Odmah ću sve organizirati. - Iglin glas nemirno
zadrhti. - Gospodine Sievers, ne bih li i ja mogla sudjelovati? Bit ću
vam od koristi.
Grin je autio nezadovoljno gledajući kroz prozor. Morao ju je odbiti tako
da je ne uvrijedi.
- Smatram to nepotrebnim - napokon re%0ńe. - Ljudi ima sasvim
dovoljno, a vi ćete donijeti viae koristi ako...
Nije dovraio zato ato su mu u taj %0ńas straga dvije obna~ene, vrele ruke
meko obgrlile vrat. Jedna, otkop%0ńavai dugme, klizne pod koaulju, druga
mu pomiluje obraz. Vrat je poakakljao topao dah, a zatim ga je opr~io
dodir nje~nih usana.
- Ne %0ńujem - propiati mu u uho tanki glas. - Gospodine Sievers, viae
vas ne %0ńujem!
Ruka zavu%0ńena pod koaulju izvodila je neato od %0ńega je Grinu zastao
dah.
" ...ako budete pri telefonu - jedva je protisnuo.
" Ali, ja sam vas molila! Rekla sam da imam sve neophodne vjeatine! -
nije popuatala sluaalica.
A u drugo mu je uho nizak, dubok glas pjevuaio:
" Grino%0ńka, dragi, daj...
" Iz... izvraite ato vam je nareeno - promrmlja Grin u sluaalicu i prekine.
Okrene se. Ugleda neato ru~i%0ńasto, sjajno, vruće, od %0ńega na njegovu
eli%0ńnom oklopu nastane pukotina. Pukotina se brzo izdu~ila, raairila, i
iz nje bri~ne ono davno zaboravljeno i skriveno, paralizirajući razum i
volju.
Instrukcije su zapo%0ńele u pola tri.
U stanu odvjetnika koji je trenutno u Varaavi vodio poznati slu%0ńaj
husara ato je zbog nesretne ljubavi ustrijelio nestaanu glumicu skupilo
se veliko druatvo: jedanaest muakaraca i jedna ~ena. Govorio je jedan, [ Pobierz całość w formacie PDF ]




 

Powered by WordPress dla [Nie kocha się ojca ani matki ani żony ani dzieca, lecz kocha się przyjemne uczucia, które w nas wzbudzają]. Design by Free WordPress Themes.